Ono što se mora reći

“Ono što se mora reći” – Gunter Grass

Zašto šutim, zašto toliko dugo ne rekoh ni riječi,
Šta me to priječi,
Kad je jasno da su na pomolu
Ratne igre, na kraju kojih, mi preživjeli
Svedeni bivamo na uzgredno, a da ih nismo htjeli?
Postalo je valjanim pravo na preventivni napad,
Koji bi mogao unišiti sav narod iranski,
Vođen od komedijaša nekog,
Što ga raspaljuje planski.
Pretpostavljaju, da sprema atomsku bombu
Kako bi svijetu zakuhao čorbu.
Pa zašto sam onda sebi zabranio,
Nazvati imenom – i nisam to kanio,
Onu drugu zemlju, koja godinama, kako se kaže-
-Atomskim potencijalom raspolaže – tobože tajno,
A svi to znaju, i izbjegava kontrolu i inspekciju, trajno?
Šutnju o takvom stanju stvari ja grijehom ćutim
I moja je šutnja krivica i laž, od koje se mutim,
Jer treba o tom povesti računa i platiti ceh,
Iako će na me zazvati “antisemitizam” k’o grijeh.
A sad, eto, jer su u zemlji mojoj
Neiskazivi zločini bili ekskluzivni,
Kojima primjera nema niti se opravdanja moglo naći
Ponovo ćemo se u trgovini snaći,
Pa da se iskupi nacija, iznađena je “reparacija”,
Te Izraelu treba dati još i podmorski opasan stroj
Spreman za ubitačni boj
I uništenje atomskih glava,
Tamo gdje se samo predmijeva
Da postoji atomska bomba prava.
Ali treba se toj zemlji odužiti, i ova podmornica grozna
Za zastrašivanje će poslužiti.
Zašto dosad ne rekoh ni riječi?
Jer mišljah da me moje porijeklo priječi:
Na njemu zločina strašnog je žig,
I strahujem kako će taj mig
Protumačiti izrelska država,
Jer kakavog ja imam prava,
Kad s njom suosjećam i želim ostati vezan,
Donijeti zaključak trijezan:
A pišem ga posljednjom tinom:
Zar izraelski potencijal zaprijetiti može,
Atomskim ratom, krhom svjetskom miru,
Zar dotle stigosmo, o bože?
Jer danas ipak to treba reći –
Ono zašto će sutra možda biti kasno;
Jer mi Nijemci – opterećeni krivicom teškom
Sutra ćemo se osramotiti još gorom greškom,
Isporučujući oružje za predvidiv i predviđeni zločin,
Naše sudjelovanje neće biti moguće opravdati ničim.
Priznajem: ne mogu šutjeti više,
Jer od dvoličnosti zapada ne može da se diše,
I nadam se da mnogi žele prekinuti šutnju
I izraziti ljutnju potstrekivaču opasnosti znane
I da isto tako ustraju, da odustane i pristane
Na stalnu i slobodnu pasku
Atomskog potencijala Izraela kao i Irana
I da vlade dozvole, da se kontrolira i jedna i druga strana
Od strane međunarodnih organa.
Samo na taj način i Izraelci i Palestinci
I još više svi ljudi koji žive bok uz bok, i jedni i drugi,
U toj nesretnoj regiji zaposjednutoj ludilom
Naći će izlaz i sebi i nama i svijetu svom.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s