Neprekidno ne daj Bože

Malo je bilo vode, tek urijetko smo je pili

Više smo je čuvali za ne daj Bože;

Opet smo se tako lijepo voljeli.

Dokučiti nismo mogli šta sve čovjek može.

 

Vremenom, svaki te je dan pomalo odnosio.

Ja sam čuvao miris tvoje providjele kože.

Po tôm sam kavezu ridao, prosio

Prestanak tok neprekidnog ne daj Bože.

 

Unezvijeren, od straha mokar k’o voda

Čuo sam metak, ispratio odlazéćî dah tvoga života.

Sa njime je otišla i sva moja sloboda.

 

Danas te po gradu još češće viđam,

Lijepu i skockanu ko za buduće svekrvê,

U bluzi koju ti je načela moja lutkarska polica.

Nevjerica i želja u meni se hrve

Vidim li te to ponovo ili je ipak prazna

Ne daj Bože,

Tvoja najdraža crvena stolica.

Advertisements

One thought on “Neprekidno ne daj Bože

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s