Ono vrijeme…

mrziš li i ti ono vrijeme
kad suze ti na oči krenu
jer nekoć se
u jednom trenu
tebe
nečije srce odreklo
a ti znao i
svakim damrom vjerovao
da svoje si strepnje
da svoje si strahove
da svoje si ratove
da svoje si sjećanje
snagom tišine
voljom čeznutljive duše
sakrivao
a ti shvatio
da draži im je
jedan ubistveni metak
od svakog perivoja
koje si im dohvatio

more bez talasa
svezana lađa
i samo šuti nek prođe
sutra je samo snatrenje
što te obnoć uspavljuje

Advertisements

2 thoughts on “Ono vrijeme…

  1. Aferim Jasmine! Teško mi je da shvatim kako si ovako izvanzemaljski izražajno opisao i moj osjećaj da je ljubav postala siroče, koje nemam gdje da udomim, a i kako bih, kad pripada samo onoj s kojom je začeta, rođena, rasla, a onda odbačena, ali ne i ugasla — a nisi joj svjedok bio!

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s