Ne pitaj i ne traži da ti pričam priču

Ne pitaj
Zašto pišem pjesme
Zašto mi je lakše
skovati svo silno vrelo željezo u
kuglu koju bacim da
skonča na dnu nekog bunara
Ne pitaj zašto si
neprestano poturam nogu i
padam preko trotački
nedovršenih većma čudnih svojih riječi
u ambise u kojima se niko
ne usuđuje da me traži

Ne traži da ti pričam priče

One su lakše
Njih priča onoliko likova koliko poželim
Da nose moje breme i da zbune
sva moja progonjenja i lakše teku
preko mlina u ustima koji
stalno melje u prazno

Opet nemoj da ti pričam priče

Tako su snažne i moćne
Kad spletu mrežu
Preko bunara u kojeg hoću
svoje kugle da bacim i
neumorno precizno i ustrajno
dobacuju ih natrag
na ponovno raskivanje

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s