***

Ne boj se ove moje riječi

Kada mene više ne bude ovdje
Ne ostavljaj mi veliki kamen na pokrivač
pod kojim ću ležati
i ne piši po njemu
zašto me više nema
jedino je meni i tebi to
neko vrijeme
bilo važno
Poslije će doći djeca koja neće
razumjeti naša slova i naše riječi

Ne ostavljaj mi ni vazu
Nemoj da zbog mene cvijeće umire
Biće mi veća tuga
ako mi se dadne da vidim
slušati ga kako izdiše
Biću jako sebičan i neću se dizati
ispod svog pokrivača da ga tješim

Nemoj me ni pamtiti
Može bit’, kad se sjetiš, da nabasaš
na onaj veliki džak
u koji sam trpao i tvoje igračke
za koje nisam uspio dobiti oprosta
Pun je taj džak igračaka
Nemoj me pamtiti
možda ćeš naći pogrešnu igračku

Umjesto svega
Kad krenem da legnem pod svoj pokrivač
Povedi me svojom mehkom rukom
U neku raspjevanu šumu
gdje ću da čujem potok
i konja topot
Ušuškaj me
Pomiluj po kosi
I čelo mi cjelivaj

I otpjevuši uspavanku
Koju si samo za mene
Sačuvala

Image

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s